Proizvodnja, prodaja i štampa kombinezona i tregeruša

Radna odela i kombinezoni koje izrađujemo su sa termo uloškom za ekstremno niske temperature, ili od veoma laganih materijala za letnji period, a na raspolaganju Vam stoji veliki broj različitih modela. Zaštitna odeća, jakne i prsluci su uključeni u proizvodnju. U zavisnosti od delatnosti kojom se bavite, spremni smo da Vas posavetujemo oko odabira materijala, sa posebnim osvrtom na sirovinski sastav, debljinu materijala, vodoodbojnost ili vodootpornost, otpornost na kiseline, ulje, hemiju, krv, vatru i ostala negativna delovanja.

Zidraske uniforme

SRPSKA privreda ne može da se oporavi sve dok se ne popravi obrazovna slika, a to je moguće učiniti jedino jasnom državnom strategijom - zaključak je sa okruglog stola pod nazivom „Mladi na tržištu rada - tranzicija iz sveta obrazovanja“ koju je u petak organizovao Fakultet za ekonomiju, finansije i administraciju u Beogradu.

Deficit mladih stručnjaka, neusaglašeni obrazovni profili sa tržištem rada, manjak praktičnih znanja i zaostala metodologija učenja samo su neki od razloga zbog kojih naša zemlja, sa čak 46 odsto mladih bez posla, spada u sam evropski vrh po ovom neslavnom rekordu.

Prema oceni Radmile Bukumirić-Katić, pomoćnika ministra rada i socijalne politike, naša će se privreda naći u zapećku ukoliko se pod hitno ne pronađu bolja i modernija sistemska rešenja.

- Ogromna zabluda je da Srbija ima kvalifikovanu radnu snagu. Naprotiv, užasno zaostajemo - smatra Bukumirić-Katić. - Samo u procesu proizvodnje tekstila kasnimo 37 godina. Ovaj vek zahteva multidiscipliniranost i doživotno usavršavanje kako bi se neprestano prilagođavali novim potrebama. Prošlo je vreme da se u jednoj firmi sedi doživotno.

Bukumirić-Katić dodaje da su mladima u Srbiji neophodna nova znanja i veštine i primećuje da su male šanse da ih steknu u važećem obrazovnom sistemu.

- Paradoks je što imamo previše srednjih škola, a sa druge strane i stalnu potrebu za dodatnim obukama

Kombinezoni i radni mantili

Nacionalna služba za zapošljavanje, filijala za grad Beograd, u saradnji sa opštinom Čukarica, organizovaće danas Sajam zapošljavanja u zgradi te opštine, saopštila je NSZ.
Uniforme po meri. Sve za Vašu profesiju.
Na sajmu će 20 poslodavaca ponuditi oko 320 radnih mesta, od kojih je 200 namenjeno hraniteljstvu kao vidu radnog angažovanja, a u ponudi će biti i veliki broj poslova za osobe sa invaliditetom.

Posao na sajmu mogu potražiti nezaposleni informatičari, programeri, lekari, medicinske sestre, negovateljice, defektolozi, komercijalisti, mehaničari, vulkanizeri, stolari, tesari, izrađivači obuće, pekari, poslastičari, vozači, spremačice i portiri.

Na štandu beogradske filijale NSZ, nezaposleni će dobiti sve potrebne informacije o uslugama i programima službe kao i stručne savete i pomoć u pisanju radne biografije (CV), navedeno je u saopštenju.

Siloviti i namršteni Svetozar Pribićević

Arhiva - Dnevni list Danas.
Desimir Tošić 28. februar 2006.

Ubili su ga teroristi koji su verovatno imali posrednih ili neposrednih veza sa sovjetskim obaveštajnim agentima. Stranka komunista u to vreme, do kraja pedesetih godine, bila je prvenstveno "ruska stranka", ne kao privezak ruskog ili sovjetskog imperijalizma, već kao prenosilac ideja "novog društva" koje dolaze iz Rusije.
Drašković je bio najbolji kandidat za zamenu Davidovića: ozbiljan i pošten, sa smislom za organizaciju i privredne probleme. I, pre svega, kao nekadašnji samostalni, "levi" radikal i kao emigrant u periodu obrenovićevske represije - bio je vrlo napredan.
Socijalno poreklo većine u Demokratskoj stranci bilo je seljačko. I Davidović i Drašković dolaze neposredno iz sela. Davidović je dete sveštenika sa sela, rođen u Koraćici, a Drašković u Polomu. Pribićević je iz porodice austrijskih graničara Srba iz Vojne krajine u Hrvatskoj. Vlajić je sin generalštabnog oficira, po majci iz porodice beogradskih Grka oko Hadži-Tome. Deda mu je po majci Radivoje Milojković, liberalski prvak, pašenog Jovana Ristića. Vlajić je kao dete video kralja Milana, ali je kod Vlajića postojala čudna tendencija. Iako je socijalno pripadao beogradskom vodećem sloju, on je njega izbegavao i prezirao, a oni su mu uzvraćali kritikom i napadima. I on je, kao mnogi u našoj sredini, a još više iz drugih sredina, ukazivao na negativne uticaje takozvane beogradske čaršije (u političkom smislu).
Davidović je bio humanista sav u saradnji i razumevanju, pravi "solidarista" iz vremena samostalnih radikala. Iako je imao suprotna gledišta od Pribićevića, u Davidoviću je bilo strpljenja, što je odlika demokrata i demokratije.
Vojislav Marinković je bio pored Vojislava Veljkovića (1865-1931), jedini u Demokratskoj stranci koji je dolazio iz naše buržoazije. Otac i brat su mu bili ministri, ali njegov dolazak u Demokratsku stranku posle Prvog svetskog rata bio je vrlo pragmatičan, ne ideološki. Marinković je pred Prvi rat postao vođ najmanje političke grupe u Narodnoj skupštini - naprednjačke grupe. Zato su braća Marinkovići, iako konzervativni, prišli novoj Demokratskoj stranci. Nisu mogli da se pridruže radikalima. Radikali su takođe postali konzervativni i desničari, ali s radikalima naprednjaci su lomili koplja u toku dve decenije.
Vojislav Marinković je bio takođe jedini, pored Veljkovića, imućniji čovek vezan za privredne aktivnosti. Sve ostale vođe Demokratske stranke živele su skromno. Milan Grol je pred Drugi svetski rat grcao u dugovima, zadužujući se kao i drugi prvak stranke u unutrašnjosti - Dragoljub Milovanović Bena, koji je streljan oktobra 1941. u Kragujevcu zajedno sa svojim jedincem posinkom. U Prvom svetskom ratu Davidović je izgubio sina jedinca, studenta Miodraga, a Grol svoju kćer kao dete za vreme austrijske okupacije posle 1915. godine. Vlajić je umro u emigraciji u hotelskoj sobi jednog hotela za starce. Bio je oženjen kćerkom jednog od vođa Timočke bune, kćeri Raše Miloševića.
U porodici Svetozara Pribićevića bilo je četvoro braće. Pored Svetozara, bio je tu episkop Valerijan, jedini "uravnoteženi" Pribićević, potom pukovnik Milan koji je pobegao iz austrijske u srpsku vojsku još pre Prvog svetskog rata, i pribićevićevski Aljoša, Adam Pribićević (1880-1957), "seljak i gospodin" koji je izvršio samoubistvo u Kanadi, kao emigrant. To je bila porodica izuzetnih patriota, vrlo poštenih ljudi i sposobnih i energičnih javnih radnika. Episkop je završio za vreme okupacije 1941, na italijanskoj okupacionoj teritoriji. Milan je postao "levi zemljoradnik" i umro je od tuberkuloze pred Drugi svetski rat. Adam je, kao austrijski regrut, pokušao da izvrši samoubistvo. Posle rata otišao je na Kosovo kao kolonist. Iz ovog iskustva života i rada izašla je njegova knjiga "Od gospodina do seljaka". Pred rat se naselio u Batajnici. Za vreme okupacije, pridružio se Draži Mihailoviću koji ga je poslao 1944. u Bari da politički dejstvuje kod saveznika. Adam je posle rata živeo kraće vreme u Rimu i u Parizu, pa se naselio u blizini svog užeg zemljaka Pere Bulata, jednog od vođa srpskih iseljenika u Kanadi.
Najbolji govornici u Demokratskoj stranci bili su Ljuba Davidović, Milorad Drašković i Svetozar Pribićević. Davidović je bio mali rastom sa zvučnim baritonom, ozbiljnog, ali blagog lica. Govorio je bez čitanja u kratkim rečenicama u kojima su se mešali realizam seljačke misli i jednog izuzetnog građanskog humaniste. Niko nije tako jasno kao Davidović u Demokratskoj stranci obeležavao ono što se zove politika srednje linije, "politika centra". Davidović je ostavljao dubok utisak čoveka koji iskreno govori i iskreno se zalaže za svoje ideje i program.