Proizvodnja, prodaja i štampa kombinezona i tregeruša

Radna odela i kombinezoni koje izrađujemo su sa termo uloškom za ekstremno niske temperature, ili od veoma laganih materijala za letnji period, a na raspolaganju Vam stoji veliki broj različitih modela. Zaštitna odeća, jakne i prsluci su uključeni u proizvodnju. U zavisnosti od delatnosti kojom se bavite, spremni smo da Vas posavetujemo oko odabira materijala, sa posebnim osvrtom na sirovinski sastav, debljinu materijala, vodoodbojnost ili vodootpornost, otpornost na kiseline, ulje, hemiju, krv, vatru i ostala negativna delovanja.

Showing posts with label prsluk. Show all posts
Showing posts with label prsluk. Show all posts

Radnicki prsluci prodaja Beograd

Zaposleni koji budu proglašeni viškom dobiće otpremninu, parcelu od 20 ari na kojoj će moći da se bave poljoprivredom i postanu kooperanti PKB-a, a biće im ponuđen i posao u nekom od javnih preduzeća.
Kombinezoni, pantalone, radnicke jakne i prsluci. Uniforme Katic 062 34 99 23
Poljoprivredni gigant PKB korporacija u narednom periodu će zbog restrukturiranja smanjiti broj zaposlenih. Rajko Mandić, generalni direktor, kaže za Press da će radnicima biti ponuđena otpremnina od 300 evra po godini staža i parcele od po 20 ari poljoprivrednog zemljišta na korišćenje. Takođe, radnicima će biti ponuđeno i zaposlenje u nekom od javnih preduzeća.

Rajko Mandić objašnjava da je PKB u postupku restrukturiranja i optimalizacije, zbog čega je otvoreno pitanje tehnoloških viškova.

HTZ uniforme

Zbog neuspelih privatizacija najveću cenu u Vojvodini platili su metalci, posebno brodograditelji, pa su sva brodogradilišta iako još nije završen konačni račun. Poslednjih dana zbog propasti i uvedenih stečajeva mnogi radnici su ostali bez posla, ali se ne vidi volja nadležnih da se to zaustavi, veli Miljuš i dodaje da su se skoro sva vojvođanska brodogradilišta našla na udaru.
Radni kombinezoni, automehanicarske jakne, pantalone i radnicki prsluci. 15 godina tradicije.
Letos su u stečaj otišla brodogradilišta u Apatinu, Bezdanu, Sremskoj Mitrovici i Novom Sadu, a trenutno je štrajk u brodogradilištu u Bačkom Monoštoru, gde su radnici obustavili rad zbog neisplaćenih zarada, pa je već oko 1.000 radnika ostalo bez posla.

- Vlasnik brodogradilišta u Apatinu i Bezdanu je čuveni biznismen Vojin Lazarević. Radnici „Brodoremonta“ u Bačkom Monoštoru koji je kupio bivši odbojkaš Nenad Golijanin, i pored naručenog posla i broda koji čeka da bude završen i isporučen, odbijaju da rade jer četiri meseca nisu primili platu. Pristali su na to da se vrate na posao ako im gazda isplati barem dve plate, ali je Golijanin odbio bilo kakav dogovor.


Mada nije pomorska zemlja, Srbija je nekad ostvarivala zavidan devizni priliv od izvoza brodova. U sedam vojvođanskih brodogradilišta danas je zaposleno više od 1.000 radnika koji tek povremeno uspevaju da isporuče poneki brod za strance i tako prežive.

Miljuš ističe da ova država najzad mora da odluči o tome šta želi s brodogradilištima u Vojvodini jer posla za njih ima, ali očigledno da novi vlasnici nisu spremni na to da se radi i da radnici za to dobiju odgovarajuću zaradu.

- Zaposleni u brodogradilištima imaju i posla i kvalitetnu radnu snagu. Holanđani i Norvežani su zainteresovani za saradnju, ali zbog toga što niko ne može da im garantuje ispunjenje rokova odustaju od poslova. S druge strane, radnici pokazuju spremnost da rade, ali samo ako će za to biti plaćeni i redovno isplaćivani. Brodogradilišta su prošle i ove godine došla u najgoru situaciju i sasvim sigurno da odluka da se ona prodaju i pređu u privatne ruke nije rešenje koje donosi dobra ni radnicima ni državi. To se mora što pre rešiti jer opasnost da 1.000 ljudi ostane bez posla i ode na biro rada svakog dana je sve veća i veća - kaže Miljuš.

Najalarmantnija situacija u metalskom sektoru u pokrajini je u pančevačkom „Petroremontu“ čiji je vlasnik Dušan Stupar, nekadašnji prvi čovek Državne bezbednosti Beograda. Od početka godine zaposleni štrajkuju  zbog neisplaćenih zarada i bezuspešno pokušavaju da se dogovore sa novim gazdom.
Specijalizovano preduzeće, kaže Miljuš, koje je nekad bilo u sastavu pančevačke „Azotare“ koju je kupio „Srbijagas“, prodato je Stuparu da bi nastavilo da bude podrška „Azotari“ jer je jedino u Srbiji koje može da joj pruža usluge.
- Umesto toga, zaposleni od januara štrajkuju zbog plata. Naš sindikat je razgovarao s direktorom „Srbijagasa“ Dušanom Bajatovićem koji je izrazio interesovanje da preuzme ovo preduzeće, ali tek kada Ministarstvo ekonomije, odnosno Agencija za privatizaciju raskine ugovor s vlasnikom Stuparom zbog neispunjavanja ugovornih obaveza. Obratili smo se Ministarstvu ekonomije i Agenciji za privatizaciju, ali odgovora nema, tako da zaposleni već deseti mesec štrajkuju. Ovakav status je neodrživ i pod hitno treba utvrditi može li Stupar biti pravi gazda ili preduzeće treba prepustiti „Srbijagasu“ koji je spreman da se o njemu domaćinski stara -kaže Miljuš.

Prevoz brodovima je jeftiniji i ekološki prihvatljiviji, a brodogradnja u kratkom roku može da oživi metalski kompleks i privredu u celini. Uprkos tome, Srbija nema strategiju razvoja brodogradnje. Susedna Hrvatska na primer, objašnjava Miljuš, finansira gradnju brodova, za razliku od naše zemlje gde se koriste komercijalni bankarski krediti.

Grupacija „Tim“ u Sremskoj Mitrovici, koja je pored apatinskog upravljala i brodogradilištima u Mačvanskoj Mitrovici, Novom Sadu i Bezdanu, imala je ugovorene poslove sa Holanđanima do sredine prošle godine. Međutim, zbog besparice, hipoteka i nepovoljnih kredita, našla su se na udaru globalne krize, pa su poslovni partneri i naručioci brodova odustali od saradnje s njima.

Do kraja godine očekuje se četvrti pokušaj prodaje Brodogradilišta „Sava“ u Mačvanskoj Mitrovici, koje je u stečaju, a u toku je procena vrednosti kapitala. Do sada nije bilo zainteresovanih kupaca pošto poslovanje mitrovačkog brodogradilišta najviše opterećuju neraščišćeni računi s „Vojvođanskom bankom“ u vezi korišćenja kredita o kojima i dalje vladaju oprečna tumačenja.

Prsluci

U izgradnju Industrijske i bescarinske zone u selu Leskova na Pešteru, Turska će uložiti 40 miliona evra. Prva faza igradnje trebalo bi da počne iduće godine.
Kombinezoni, prsluci i jakne sa logom Vase firme. 15 godina saradnje sa privredom. Uniforme Katic
Ovo je nakon obilaska opštine Tutin i razgledanja prostora na kome će biti locirana buduća zona izjavio Omer Dinčer, ministar rada u Vladi Turske i kopresedavajući, zajedno sa Sulejmanom Ugljaninom, Međudržavne srpsko-turske komisije za ekonomski razvoj. Ministar Denčer je rekao da će turski biznismeni biti prvi koji će graditi objekte u Leskovi.
Predsednik opštine Tutina Bajro Gegić ne krije da je ohrabren ovom izjavom, jer su se svi na Pešteru konačno uverili da izgradnja Industrijske i bescarinske zone nije prazna priča već ozbiljan projekat koji će zajedno realizovati Srbija i Turska.
- Gledamo dugoročno i računamo da će industrijska zona na Pešteru, blizu granice sa Crnom Gorom i tik uz trasu budućeg autoputa Beograd - Jadran, biti okosnica prosperiteta celog ovog kraja. Očekujemo ulagače i iz drugih zemalja - kaže Gegić.
Projektom je predviđeno da se u Leskovi, na lokaciji koju će svim pratećim sadržajima obezbediti opština Tutin, gradi od 900 do 1.000 manjih i većih pogona koji će upošljavati najmanje po pet radnika. U Tutinu veruju da će prvi ulagači biti biznismeni koji se bave preradom mesa, vune i kože, proizvodnjom sjeničkog sira, otkupom lekovitog bilja, turizmom i sl.