Proizvodnja, prodaja i štampa kombinezona i tregeruša

Radna odela i kombinezoni koje izrađujemo su sa termo uloškom za ekstremno niske temperature, ili od veoma laganih materijala za letnji period, a na raspolaganju Vam stoji veliki broj različitih modela. Zaštitna odeća, jakne i prsluci su uključeni u proizvodnju. U zavisnosti od delatnosti kojom se bavite, spremni smo da Vas posavetujemo oko odabira materijala, sa posebnim osvrtom na sirovinski sastav, debljinu materijala, vodoodbojnost ili vodootpornost, otpornost na kiseline, ulje, hemiju, krv, vatru i ostala negativna delovanja.

Radno odelo za mehanicare

Rad mehanicara u Formula timovima sa sobom donosi veliki rizik. Pozari u boksovima nisu retkost, a protekle sezone zabelezeno je i nekoliko preloma. Zbog surovih uslova rada, mehanicari u F1 timovima moraju biti posebno obuceni.

Vecina clanova tima nosi ispod kacige zastitnu “potkapu”. U njihovom slucaju, koriste se standardni modeli potkape, a u upotrebi su i modeli kapa za otvorom za nos i dva manja otvora za oci. Izbor “potkape” je u potpunosti prepusten mehanicaru. Takodje, mehanicari su duzni da nose posebne rukavice i specijalnu zastitnu obucu.

Radno odelo mehanicara izradjeno je od istih materijala kao i odelo pilota Formule 1. U toku zaustavljanja, u boksu se nalazi ukupno 26 osoba u jednom timu, koji tokom celog vikenda moraju koristiti odelo izradjeno od materijala otpornog na visoke temperature i vatru. Svaki clan mehanicarskog tima mora imati potkosulju sa dugim rukavom, kao i kompletno odelo. Ovo odelo mora izdrzati sve ono sto izdrzi uniforma vozaca.

Kuvari dobijaju svoj film u oktobru

U susret svetskoj premijeri animiranog filma Padaće ćufte u kojem zahvaljujući mladom pronalazaču hrana pada sa neba poput kiše, napravljena je najveća ćufta na svetu. Ćuftu koja teži 49kg pripremili su radni kuvari hotela u meksičkom letovalištu Kankun.
Premda je samo izazivao nevolje u svom malom gradu, Flint je bio odlučan da stvori nešto što će usrećiti ljude. Kada njegov najnoviji pronalazak, kreiran da pretvori vodu u hranu slučajno uništi gradski trg i odleti u nebo, on je ubeđen da je njegova karijera završena. Dok se ne desi nešto neverovatno – s neba počinje da pada hrana, a njegova mašina zapravo radi. Usled pohlepe ljudi koji počinju da traže sve više hrane, mašina počinje da funkcioniše čudno, praveći tornado od špageta i džinovske ćufte.

Kuvarske bluze i pantalone - kvalitetno i po meri. Radna uniforma Katic

Postari traze radne uniforme u Indjiji

Apatinski poštari osnovali su sindikat dostavljača pošte „Poštar“, koji od zaposlenih u PTT sistemu, okuplja isključivo poštare na terenu i koji je počeo borbu za poboljšanje uslova rada ovih ljudi. Poštari su se osigurali od svakodnevnih ugriza pasa, solidarno se međusobno pomažu, a zahtevaju da dobiju radne uniforme, jakne i obuću.

Više slučajeva, od Apatina do Bezdana, kada su poštari zadobili teže povrede od ugriza pasa, zbog kojih su morali duže da odsustvuju sa posla.
- Poštar u Bezdanu je zadobio teške povrede kada ga je napao pas, koji ga umalo nije rastrgao.

- Svaki član našeg sindikata, koji se iz dana u dan širi, dobija besplatnu nadoknadu za nezgode. Oko 100 poštara iz cele Srbije učlanjeno u Sindikat Postar.
- Pošto su poštari radnim mestom u hijerarhiji PTT na dnu lestvice, za razliku od funkcionera, šefova i šalterskih službenika, mi se trudimo da pomognemo njihovim porodicama, posebno nabavkom školskog pribora za njihovu decu - kažu apatinski poštari. Posebno ističu da je na njihove plate namet i to što sami krpe gume na biciklima, koji su im prevozno sredstvo dok rade.
Gotovo da nema nedelje da nam se guma ne probuši, naročito na periferiji grada i u Romskom naselju. Često smo prinuđeni da sami krpimo gume u tuđim dvorištima, nekad ih nosimo kod majstora i iz svog džepa plaćamo popravku. Oni još kažu da će se boriti da dobiju adekvatne uniforme i obuću, jer sada poštari često nose odela koja su nasleđena od starijih poštara i koja su dosta pohabana.
- Po 10 godina ne dobijamo uniformu, nosimo svoju radnu odeću,jakne i radne pantalone, i obuću, za vreme terenskog rada.

Prodaja radne odece i kombinezona

U širokom asortimanu proizvoda zaštitne radne odeće možete izabrati sve što Vam neophodno radi sigurnijeg i bržeg obavljanja Vašeg posla. U galeriji slika možete naći gotove radne modele uniformi koji Vama odgovaraju, ali ih možete i po želji poručiti u zavisnosti od Vaše delatnosti. Beograd

Radna odela najvise trpe

Beograd -- Radnici privatizovanih fabrika koji su ostali bez posla i bez zarada, u praksi ne mogu da naplate neisplaćene dohotke čak i kad sudovi presude u njihovu korist.

Više stotina radnika fabrike “Industrija kotrljajućih ležaja” pet i po godina nisu primili platu. Iako su sudovi doneli rešenja po kojima im plate moraju biti isplaćene, to je nemoguće, jer je račun preduzeća neprekidno u blokadi. Radnici IKL-a zbog toga protestuju mesec dana. U sudovima u Srbiji doneto je više od 700 presuda u korist radnika IKL-a, kojima fabrika već godinama ne isplaćuje zarade.

Vozac izgubio radne pantalone

Jedan Amerikanac priveden je zbog vožnje pod uticajem alkohola, a policajcu koji ga je zaustavio najviše pažnje privuklo je to što je ovaj bio je nag od struka na dole.

Predstavnik za štampu kancelarije šerifa okruga Sesil u Merilendu kazao je da je 41-godišnji Džonatan Šulc na sebi imao košulju, a u krilu samo peškir pošto je, kako je rekao, izgubio pantalone.

Policijski poručnik Kiominto kazao je da je Šulc zaustavljen u subotu nedaleko od mesta Rajzing San i da je vozio 111 kilometar na sat u zoni u kojoj je ograničenje 80 kilometara na sat. Kiominto je rekao da je policajac koji ga je zaustavio osetio miris alkohola i primetio da je muškarac polunag. Šulc je policajcu rekao da je izgubio pantalone, a ovaj ih nije pronašao u automobilu.

Varioci - radna odela u Beogradu

Nekoliko stotina radnika beogradske fabrike autobusa Ikarbus protestovalo je danas ispred Agencije za privatizaciju tražeći isplatu četiri zaostale zarade i uplatu doprinosa.

Predsednik Štrajkačkog odobra rekao je novinarima da su štrajkačima na sastanku u Agenciji kazali da će 17. avgusta doći u vanrednu kontrolu poslovanja u Ikarbusu.

Radnici Ikarbusa protest su nastavili ispred zgrade Ministarstva rada i socijalne politike Srbije.

Ruska kompanija Avtodetal servis je u avgustu 2008. na tenderu kupila 39% kapitala Ikarbusa za 7,2 miliona evra i obavezala se da će u roku od 12 meseci ispuniti obaveze iz socijalnog programa i uložiti 1,4 miliona evra u fabriku.

Mehanicari, varioci, farbari i drugi radnici počeli su štrajk zahtevajući isplatu četiri zarade i nastavak proizvodnje u fabrici autobusa, koja je obustavljena zbog manjka narudžbina.

Generalni direktor Ikarbusa podneo je ostavku pošto ruski Avtodetal servis nije obezbedio poslove za tu beogradsku fabriku autobusa.

Stolari - odela radne pantalone

Vlada Srbije priprema paket mera kako bi sprečila "vruću sindikalnu jesen", ali i omogućila da radnici i u uslovima ekonomske krize ostvaruju svoja prava.

S obzirom na to da vlasnici mnogih privatizovanih preduzeća ne poštuju ugovorne obaveze i ne isplaćuju zarade, što rezultira sve većim protestima zaposlenih, vlada je primorana da donese nove mere.

Formiranje radne grupe, na čijem čelu će biti ministar rada i socijalne politike Rasim Ljajić, koja bi za mesec dana trebalo da pripremi taj paket.

Vlada namerava da radnicima koji mesecima ili godinama ne primaju zarade, i da omogući konverzije duga po osnovu neizmirenih obaveza poslodavca prema zaposlenima, odnosno reprogramiranje dugova za preduzeća u blokadi koja imaju perspektivu daljeg razvoja.

Takođe, trebalo bi da usvoji zakon koji bi omogućio uplate doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje zaposlenima radi povezivanja staža za radnike kojima doprinosi nisu uplaćivani, i da zaključi sporazum o socijalnom partnerstvu između predstavnika vlade, reprezentativnih sindikata i udruženja poslodavaca.

Policiji će biti naloženo da blagovremeno i efikasno preduzima mere radi obezbeđivanja okupljanja zaposlenih koji štrajkuju na zakonom dozvoljenim mestima, ali i zarad nesmetanog funkcionisanja javnog saobraćaja.

Paket mera predviđa i obezbeđenje zdravstvenog osiguranja zaposlenima kojima to pravo nije obezbedio poslodavac, sprečavanje zloupotrebe i različitih oblika privrednog kriminala pojedinih vlasnika privatizovanih preduzeća.

Vlada će naložiti poslovnim bankama i Poreskoj upravi da preduzmu mere za obezbeđivanje doslednog postovanja istovremene obaveze uplate poreza i doprinosa i "neto" zarade zaposlenima.

Elektricari i automehanicari

U Srbiji je oko 162.000 nezaposlenih bilo starije od 50 godina, ili 22,2 odsto od ukupnog broja nezaposlenih.Među ovim starijim nezaposlenim,44odsto nema srednje obrazovanje,oko 47odsto je sa srednjom, aosam procenata sa visokomi višom školom. Među pedesetogodišnjacima bez posla su ekonomski tehničari, prodavci, maturanti gimnazije, automehaničari, pomoćni daktilografi, bravari, vozači drumskih vozila, proizvođači bilja, proizvođačiodeće, tekstilci, jer semalo traže.

Najvišeih je među nezaposlenima u Beogradu, oko 30 odsto, tako da je skoro svaki treći na evidenciji službe za zapošljavanje u glavnom gradu – u šestoj deceniji života. Visok procenat je i u Subotici, Novom Sadu, Požarevcu, Kragujevcu (od 24 odsto do 25 odsto). Nasuprot tome su opštine Novi Pazar, Vranje, Prijepolje, Prokuplje, Sombor u kojima je udeo starijih manji – od 12 do 17 procenata. Ove razlike zavise od demografskih kretanja, ali i od zbivanja na lokalnom tržištu, jer pedesetogodišnjaci dolaze na berzu kao tehnološki višak iz preduzeća u procesu prestrukturisanja. To je slučaj sa radnicima IM „Rakovica”, Industrije obuće ,,Beograd”, „Univerzal – Iskre”, kragujevačkog „21. oktobra” i „Zastave”, niške „Elektrotehne”, „Progresa”, Robnih kuća „Beograd” i mnogih drugih kolektiva širom Srbije... Gašenje poslova u mašinskoj i tekstilnoj industriji i slabe mogućnosti za zapošljavanje na sličnim poslovima glavni su razlog za natprosečnu zastupljenost starijih u zanimanjima koja se ne traže. Među njima su i pomoćni daktilografi, 42 odsto nezaposlenih starije je od 50 godina.

Radi bržeg zapošljavanja ovih lica, Nacionalna služba za zapošljavanje nudi tri osnovna programa podrške: obuku za aktivno traženje posla, prekvalifikaciju i dokvalifikaciju i subvencije za novo zapošljavanje, započinjanje sopstvenog biznisa ili radno angažovanje kroz javne radove.

Finansiramo i programe prekvalifikacije i dokvalifikacije. Kursevi se organizuju za zanimanja koja se traže, a oko 50 odsto učesnika se obučava u kompanijama, uz garantovano zaposlenje nakon promene zanimanja. Stariji nezaposleni su manje zainteresovani za prekvalifikaciju: u prošloj godini samo je stotinu bilo uključeno u ove programe, i to za zanimanja: zavarivači, tesari, parketari, negovateljice, geronto-domaćice...

Dok u EU svaki zaposleni u toku radnog veka promeni, u proseku, pet radnih mesta, kod nas se još uvek očekuje da ostanemo na istom poslu dokle god radimo.

Drugi razlog za slabije interesovanje pedesetogodišnjaka za prekvalifikaciju je „rad na crno”. Procenjuje se da oko 30 odsto onih koji su na evidenciji nezaposlenih imaju neki dodatni prihod. Zato neki od njih i odbijaju posao za „malu” platu.

Godine života su za pedesetogodišnjake ograničavajući faktor za zapošljavanje, jer većina poslodavaca želi da uposli mlađe. Aliza neke poslodavce starost radnika nije otežavajuća okolnost. Specifična situacija je u Mađarskoj, gde su zbog izuzetnog deficita zavarivača zapošljavali i penzionere. U Češkoj smo posredovali za metaloglodače-borveriste i autolakirere, u Nemačkoj za parketare. U Italiji su tražili naše radnike, ali u prednosti su bili stariji, porodični ljudi, s velikim radnim iskustvom. U ovakvim ponudama veću šansu za rad imaju lica koja su „ispekla zanat” i u tom smislu iskustvo jeste prednost, a ne mana.

Zaposleni koji izgube posao uglavnom imaju pravo na novčanu naknadu – od tri do 24 meseca – u iznosu od 50 do 60 odsto njihove prosečne zarade, s tim da naknada ne može da bude manja od minimalne zarade (trenutno 14.000 dinara), a ni veća od prosečne zarade u republici (35.500 dinara)

Tregeruse za radnike

Za dobre majstore
Zanatstvo je i uništeno, jer nema pravih zanatskih škola. Kod nas deca uče teoriju, a od zanata ne znaju ništa. Danas se najviše cene vodoinstalateri i elektroinstalateri, a i građevinci su dobro plaćeni. Varioci su svuda u svetu jako traženi i oni zarađuju zaista mnogo, čak i više novca od poznatih advokata, ali mi opet nemamo mogućnost da ih školujemo i svi naši varioci su priučeni. Svaki majstor svog zanata je dobro plaćen, pa će vam tako, recimo, čim uđete u servis automehaničar uzeti pet ili deset hiljada dinara - kaže Stevan Zarin, predsednik novosadskog Udruženja zanatlija.